

Zapisi ratnih dobrovoljaca The Soldier
(See below the translation on Serbian)
The soldier stood and faced his God
Which must always come to pass
He hoped his shoes were shining
Just as brightly as his brass.
"Step forward now, you soldier,
How shall I deal with you?
Have you always turned the other cheek?
To My Church have you been true?"
The soldier squared his shoulders and
said, "No, Lord, I guess I ain't
Because those of us who carry guns
Can't always be a saint.
I've had to work most Sundays
And at times my talk was tough,
And sometimes I've been violent,
Because the world is awfully rough.
But, I never took a penny
That wasn't mine to keep...
Though I worked a lot of overtime
When the bills got just too steep,
And I never passed a cry for help,
Though at times I shook with fear,
And sometimes, God forgive me,
I've wept unmanly tears.
I know I don't deserve a place
Among the people here,
They never wanted me around
Except to calm their fears.
If you've a place for me here, Lord,
It needn't be so grand,
I never expected or had too much,
But if you don't, I'll understand."
There was a silence all around the throne
Where the saints had often trod
As the soldier waited quietly,
For the judgment of his God,
"Step forward now, you soldier,
You've borne your burdens well,
Walk peacefully on Heaven's streets,
You've done your time in Hell."
To all that serve ...
Author Unknown
***
Vojnik
Stajao je vojnik pred svojim Bogom
Kraj koga je obavezno morao da prodje.
Nadao se da su mu cizme sjajne
Bas kao i njegov obraz.
"Pridji sada vojnice,
kako da s’ tobom postupim?
Da li si uvek okretao drugu stranu obraza?
Da li si iskren bio prema mojoj Crkvi?"...
Vojnik je stao mirno i rekao:
"Ne Gospode, verujem da nisam,
Jer mi koji nosimo oruzje
Nikada ne mozemo biti sveci.
Morao sam da radim cak i nedeljom
A i grubo sam se obracao mnogima.
Ponekad sam bio surov
Jer svet je uzasno nemilosrdan.
Ali, nikada nisam uzeo ni peni
Koji nije pripadao meni....
Radio sam prekovremeno
Ali su i pristigli racuni bili preveliki,
No nikada se nisam tuzio i molio za pomoc,
Iako sam mnogo puta
Bio sledjen od straha,
A ponekad, Boze oprosti mi,
Izazivao prolivanje nevidjenih suza...
Znam da ne zasluzujem mesto kraj tebe
A ovi ljudi ovde,
Nikada me nisu zeleli medju sobom
Sem da njihove strahove smirim.
Da li imas mesta za mene, Gospode,
Ne mora da bude nista posebno,
Nikada nisam ocekivao ili imao previse.
Ali ako ga nemas, razumecu...’’
Zavladala je tisina svuda oko trona
Gde se sveci cuju cesto
A, vojnik je cutke cekao
Na sud svog Boga.
"Pridji vojnice,
Svoj krst si casno nosio.
Podjimo mirno kroz nebeske ulice
Jer svoje zemaljske dane si u paklu proveo."
Svima koji sluze....
Nepoznati autor
NAPOMENA:
Prepevala na srpski jezik – Danijela Slavnic
|